Tekst i slike: Anđelo Miklić
Svake godine krajem veljače i početkom siječnja na tisuće kolekcionara iz cijelog svijeta hrle na najvažnije hodočašće kolekcionara militarije u svijetu, na mjesto gdje se na jednom mjestu sastaju nekad suprotstavljeni sudionici svjetske povijesti i koje u svjetskoj kolekcionarskoj zajednici uživa poseban status. Najveći svjetski sajam militarije, Show of Shows ili SOS, koji se održava u Kentucky Expo centru u Louisvilleu, SAD mjesto je koje već desetljećima privlači kolekcionare iz cijelog svijeta nudeći im na stotine tisuća povijesnih predmeta vojne tematike, vrhunske povijesne artefakte koje su nekad pripadali važnim povijesnim osobama kao i susrete sa živim sudionicima nekih od najvažnijih događaja iz novije svjetske povijesti. Sve to moguće je doživjeti u ogromnom, zaista impresivnom prostoru velikom toliko da već za obično detaljnije razgledavanje nije dovoljno samo vrijeme održavanja sajma, a ukoliko se pritom želi i nešto dublje zaroniti u svijet okrutne ali predivne povijesti onda je moguće tek malo zagrebati po površini povijesti, otpuhnuti tanki sloj prašine s davnih događaja ili fotografijom zauvijek zabilježiti susret sa značajnim osobama.
Broj stolova na kojima se kolekcionarima nude zanimljivi povijesni predmeti doseže i do 2000, što je iznad bilo kojeg sličnog događaja u svijetu. Od davne povijesti pa do današnjih dana, kolekcionari predmeta vojne tematike tu će zasigurno doći na svoje, bilo da su došli nešto kupiti ili samo razgledati i iz prve ruke steći dragocjeno iskustvo.
Ohio Valley Military Society (OVMS) je jedan od najstarijih i najvećih klubova kolekcionara militarije u svijetu s više od 2000 članova i organizator je ovog sajma već desetljećima (od 1993.) a interes za sajmom, kako prodavača tako i samih posjetitelja, unatoč krizi u svjetu nije nimalo opao.
Moja odluka o posjetu SOS-u došla je nekako spontano, uz razgovor s prijateljem kolekcionarom koji živi u SAD-u. Njegov opis prvog posjeta tom veličanstvenom sajmu nikako me nije mogao ostaviti ravnodušnim, a brojne reportaže koje sam čitao samo su pojačavale moju želju da se otisnem preko oceana i kročim u taj svijet povijesti, odora, kapa, odlikovanja, sablji, vatrenog oružja i svega mogućeg i nemogućeg povezanog s ratnom poviješću svijeta. Nigdje na svijetu nije moguće na jednom mjestu vidjeti toliko toga, pa je posjet SOS-u istovremeno poput posjeta najvećem muzeju na svijetu.
Od New Yorka, u kojem sam odsjeo kod prijatelja, do Louisvillea dalek je put. Zimsku noć parao je zvuk unajmljenog Dodge Chargera dok smo se polako primicali svom cilju. Nakon nepunih 1200 kilometara puta i oko 12 sati vožnje konačno smo parkirali i ušli kroz vrata kolekcionarskog raja.
Prvi dojam iznad je svih mojih očekivanja , a sve priče koje sam slušao i čitao rasplinule su se pod blještavim svjetlima dvorane u kojoj se sajam održava. Ogromni, dugi redovi stolova za izlaganje koji se protežu u nedogled, hrpe predmeta koji se nude za prodaju, vrhunski izložbeni eksponati iz nekih od najboljih kolekcija na svijetu odjednom zamute um, poremete orijentaciju i ponište svaki osjećaj umora nakon dugog puta. Kao da se cijeli ringišpil povijesti zavrti oko vas dok stojite tu na ulazu ne znajući ni približno što vas sve u sljedećih nekoliko dana očekuje.
Krenusmo sistematski pregledavati stol po stol, red po red, s jednog kraja sale prema drugom.
Odmah na ulazu zabljesnula nas je jedinstvena kolekcija Wolfe&Hardin, dvojca koji, ima više iskustva u vrhunskim komadima iz vremena 3. reicha od bilo koga drugog na svijetu .
Nakon cjelodnevnog pregledavanja, držanja u rukama valjda nekoliko stotina različitih bodeža, bezbroj odlikovanja, uniformi i oznaka, pregledali smo manje od polovice izložbenih eksponata. U sveopćem kaosu, nismo mnogo ni kupovali već smo to zadovoljstvo ostavili za kasnije, svjesni činjenice da nas oni najbolji komadi na koje smo bacili oko možda neće dočekati. Potraga za sobom u hotelu, koju smo u žurbi zaboravili rezervirati unaprijes učinila se gotovo kao nemoguća misija jer veliki broj posjetitelja odavno je rezervirao sve dostupne sobe susretljivošću jedne mlade dame ipak je uspješno završila, i nakon noći koja je bila sve osim prospavana i obilnog doručka kojeg smo obavili kao da nam je zadnji, a sve u nadi da ćemo na taj način izbjeći potrebu za hranjenjem do večeri te da nećemo morati prekidati nirvanu zvanu SOS radi tamo nekih, prizemnih ljudskih potreba, po drugi put ulazimo u kolekcionarski harem pun sjajnih ljepotica optočenih zlatom, harem s mnoštvom zadovoljstava u svim bojama.
Počinjemo pregled otprilike gdje smo jučer stali i priča se nastavlja. Oduševljenje je još veće nego jučer jer postajem svjestan svega oko sebe, držim u ruci predmete koje ni u snu nisam mislio da ću ikada vidjeti, poput originalnog ukaza za viteški križ dodijeljen najvećem podmorničarskom asu 2. svjetskog rata, Ottu Kretschmeru.
Također, susrećem ljude čije knjige već godinama upijam i rukujem se s nekim od najvećih autoriteta među kolekcionarima militarije uopće. Poseban osjećaj izazvalo je rukovanje i posveta u moju knjigu o paradnim bodežima njemačke Kriegsmarine velikog Thomasa Wittmana, autora ponajboljih referentnih knjiga o njemačkim bodežima i sabljama iz perioda 3. Reicha. Navečer nakon 2. dana sajma još iz Hrvatske organizirao sam večeru kolega kolekcionara s kojima se redovito dopisujem na nekoliko foruma, gdje smo se uz odličnu hranu i piće upoznali i razmijenili vrijedna iskustva sa sajma, pokazali kupljeno, pitali za savjete i dogovarali suradnju.
Zadnji dan sajma odradili smo brzinski, spremajući se na nastavak puta, ovaj put prema Chicagu gdje me već dugo čeka njemačka podmornica U-505 u Muzeju znanosti i industrije ali to je tema nekog drugog članka kojeg ćete čitati na našim stranicama.
Galerija fotografija sa sajma
